петак, 14. септембар 2012.

Sve je meni jasno... Mada kad bolje porazmislim...

Ovo je stvarno strašno... Sve je meni jasno i sve ja shvatam ali jednu stvar u vezi KOMŠIJA i življenja u zgradama mi nikako ne ulazi u glavu! Šta smo mi svi kao sišli sa po neke planine pa smo kao navikli na to da nas niko ne okružuje i da kao ne živimo u nekim tzv. zajednicama?!

Za one koje treba uputiti u život zvan ŽIVOT U GLUPOJ ZGRADI NA SRED GRBAVICE gde živi sama stuentarija i po koja baba (hvala Bogu uvek nagluva), taj život nije u opšte bajan. Počevši od početaka školskih godina do maturiranja, pa sve do početaka i završetaka ispitnih rokova, proslavljanja leta, proleća i naravno jeseni... to nije nikakvo malo zezanje... Kada je ulica puna noću, što je naravno od kraja aprila pa sve do novembra, (zgrada taman kod dragstora) to još nekako i podneseš ali OVOm OVO ŠTO SE SAD DEŠAVA kad malo zahladni pa to je UŽAS HOROR (nemam reči)

Zamislite (čisto da vas uputim) stan na grbavici od 37 kvadrata a u njemu žive 4 ( dosad prebrojanih, ima ih ko Vilotića) difovca, jao divno zgodni, visoki ma milina prava. E ćorak, bogme ĆORAK ko kuća. 4 idiota koji naravno imaju gomilu drugova iste takve prirode mada im ni prijateljice nisu ništa bolje, čak šta više... Gazde im naravno nisu u blizini, a ne dragi moji, oni su u Londonu, da, da  baš tamo :D

Sve je počelo oko 20 časova večeras, čuje se standardno škripanje vrata od svih mogućih VRATA u tom stanu, čak im i kuhinjski elementi škripe, da, da. Onda kreće cika neke devojke kojoj ili deru kožu ili se uvek tako glasa, onda naravno onaj mali koji je manji od makovog zrna kad ga sretneš u hodniku ali zato u svojoj jazbini EEEE. Pa malo drndanja sa ovim i onim, i sa k`o zna čim još... I mislim se ja ma prestaće do ponoći zaboga četvrtak je, a i živimo  u zgradi je l da? Dobro ponoć je nek se deca još malo zabavljaju... dobro jedan je... dobro dva je... zovem komunalce ne mogu stvarno više da izdržim...
I dođu fina gospoda i zvone dotičnima, istog trenutka u stanu muk, muzika se gasi ( a ja naravno sa podočnjacima da kolena prikovana uz vrata kao prava baba, eto šta od mene učini život u zggggradi), Piskava devojka se više ne čuje, a ni onaj deran... očekujem dobro mi poznati zvuk škripe njihovih vrata ali ništa... zvoni čika opet... i opet... i opet... i na kraju odlazi...
Eto toliko o difovcima kao da ne kažem šta... a buka se nastavlja normalno... i u ovim trenucima kucam uz divne mi zvuke stepenica i stolica i kuhinjskih elemenata...
Divan li je život u zzzggggradi...


 P.S. Izvinjavam se zbog svih pravopisnih grešaka... ipak je ovo kuckano u neko loše vreme...

10 коментара:

  1. Mogu samo zamisliti .Još kao dijete odlučila sam ne živjeti u zgradi , a što sam starija ta je moja odluka čvršća.Zašto?Moj karakter ne bi podnio ovakve situacije i vjerojatno bi me netko ukokao u mračnom stubištu jednoga dana.Bježi što prije u kakvu kućicu ako imaš mogućnosti ili barem radi na tome.Do tada, drži se:)

    ОдговориИзбриши
  2. Jooojj, tacno znam kako ti je. Nista, sacekusa na hodniku i ribaj koga stignes jer ako te prodje bes, nikom nista :) Aj sa srecom !!

    ОдговориИзбриши
  3. Grozno.. mnogi se ne znaju ponašati i uopće ne razmišljaju o tome što rade i da li to utječe na druge ljude oko njih... nažalost ne možeš puno po tom pitanju učiniti kad su već loše odgojeni...

    ОдговориИзбриши
  4. Ha, ha, čitam i ne verujem! Izvini zbog smeha, moram da ti napišem šta se meni nedavno desilo: Vodila sam decu iz vrtića na rekreativnu nastavu na Taru. Sa svakom novom grupom dece u odmaralište dolazi i novi broj studenata DIF-a, kojima je zadatak da decu animiraju preko dana, igrom slučaja smešteni baš u apartman iznad našeg!. Sjajno se mi provodimo, dišemo punim plućima, al' ne lezi vraže, onda padne veče! Taman spremiš decu na spavanje, ispričaš priču, obaviš sve ritualne radnje i uveriš se da su napokon svi zaspali, kreće LUDILO na spratu iznad! Vrištanje, skakanje (valjda tako DIF-ovci noću treniraju!), muziketina koju ne bih komentarisala, razbijanje flaša... Nema obezbeđenja niti komunalaca, samo previše fina koordinatorka i vaspitači koji ključaju od besa, deca koja se bude plačući. Na naše pritužbe nekad se primire na par minuta pa opet ispočetka, a nekad nas počaste sočnim psovkama i zatvore vrata! Zavisi od količine popijenog alkohola, naravno! Posle nekoliko pokušaja da im na uljudan način stavimo do znanja gde se nalaze, na kraju smo pismeno o svemu obavestili osobe koje su za njih bile odgovorne. Mi se sa Tare vratili iscrpljeni i neispavani, oni izgubili priliku da ponovo odu tamo i eto. Toliko o uzornim DIF-ovcima...
    Izvini što sam se raspisala ovoliko, ali kad sam počela da pišem teško sam se zaustavila, neverovatno koliko besa stvori nekultura i nevaspitanje!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ufffff... pa to je grozno ;(((( baš mi je žao što je tako bilo. ali stvarno kakvih sve nekulturnih i nevaspitanih ljudi ima to je strašno.

      Избриши
  5. Draga Vessna,

    Na mom blogu ceka te nagrada:
    http://jelenacreative.blogspot.com/2012/10/nagrade-za-blogere.html


    Pogledaj i moj novi blog: http://krpenalutkica.blogspot.com/

    Srdacan pozdrav!
    Jelena

    ОдговориИзбриши
  6. Pored vakvog fonta ti se nađeš izvinjavat na pravopisnim greškama. :p

    ОдговориИзбриши