Pozdrav, ljudi!
baš me nešto duuuuuuugo nije bilo ali evo me opet nazad. javljam se da bih vas obavestila da sam napravila facebuk stranicu ( Pa šta'š ti sad ) na kojoj ću takođe pokazivati svoje radove, a možda po koji i unovčiti :)
Ovo je stvarno strašno... Sve je meni jasno i sve ja shvatam ali jednu stvar u vezi KOMŠIJA i življenja u zgradama mi nikako ne ulazi u glavu! Šta smo mi svi kao sišli sa po neke planine pa smo kao navikli na to da nas niko ne okružuje i da kao ne živimo u nekim tzv. zajednicama?!
Za one koje treba uputiti u život zvan ŽIVOT U GLUPOJ ZGRADI NA SRED GRBAVICE gde živi sama stuentarija i po koja baba (hvala Bogu uvek nagluva), taj život nije u opšte bajan. Počevši od početaka školskih godina do maturiranja, pa sve do početaka i završetaka ispitnih rokova, proslavljanja leta, proleća i naravno jeseni... to nije nikakvo malo zezanje... Kada je ulica puna noću, što je naravno od kraja aprila pa sve do novembra, (zgrada taman kod dragstora) to još nekako i podneseš ali OVOm OVO ŠTO SE SAD DEŠAVA kad malo zahladni pa to je UŽAS HOROR (nemam reči)
Zamislite (čisto da vas uputim) stan na grbavici od 37 kvadrata a u njemu žive 4 ( dosad prebrojanih, ima ih ko Vilotića) difovca, jao divno zgodni, visoki ma milina prava. E ćorak, bogme ĆORAK ko kuća. 4 idiota koji naravno imaju gomilu drugova iste takve prirode mada im ni prijateljice nisu ništa bolje, čak šta više... Gazde im naravno nisu u blizini, a ne dragi moji, oni su u Londonu, da, da baš tamo :D
Sve je počelo oko 20 časova večeras, čuje se standardno škripanje vrata od svih mogućih VRATA u tom stanu, čak im i kuhinjski elementi škripe, da, da. Onda kreće cika neke devojke kojoj ili deru kožu ili se uvek tako glasa, onda naravno onaj mali koji je manji od makovog zrna kad ga sretneš u hodniku ali zato u svojoj jazbini EEEE. Pa malo drndanja sa ovim i onim, i sa k`o zna čim još... I mislim se ja ma prestaće do ponoći zaboga četvrtak je, a i živimo u zgradi je l da? Dobro ponoć je nek se deca još malo zabavljaju... dobro jedan je... dobro dva je... zovem komunalce ne mogu stvarno više da izdržim...
I dođu fina gospoda i zvone dotičnima, istog trenutka u stanu muk, muzika se gasi ( a ja naravno sa podočnjacima da kolena prikovana uz vrata kao prava baba, eto šta od mene učini život u zggggradi), Piskava devojka se više ne čuje, a ni onaj deran... očekujem dobro mi poznati zvuk škripe njihovih vrata ali ništa... zvoni čika opet... i opet... i opet... i na kraju odlazi...
Eto toliko o difovcima kao da ne kažem šta... a buka se nastavlja normalno... i u ovim trenucima kucam uz divne mi zvuke stepenica i stolica i kuhinjskih elemenata...
Divan li je život u zzzggggradi...
P.S. Izvinjavam se zbog svih pravopisnih grešaka... ipak je ovo kuckano u neko loše vreme...
Uhhhh.. društvance stvarno dugo nisam ništa "postovala", sramim se. Pratila sam svašta nešto što ste radile ovih meseci ali sam se nekako sama ulenjila da tipkam po tastaturi :)
Malo se putovalo, malo kreativno stvaralo (o svemu u nekim drugim postovima), a sad stigao jun i ispitni rok pa se malo mora i knjiga uhvatiti :) ali biće vremena i za sve ostalo, nadam se.
Čekala sam ovaj koncert mnooooogo, mnooogo, mnogo dugo... Sinoć u FABRICI u Novom Sadu nastupio je Damir Urban & 4. Koncert je bio neverovatan, nema drugih reči kojima bih opisala sinoćni nastup.
Propustila sam nastup na EXIT-u 2011. :((((( jer sam htela da idem čak u Nikšić u CG na LAKE FEST ali nažalost nastup je bio otkazan jer je jedan član dobio boginje. UFFFFFF kakvo je to razočarenje bilo!!!!!!
Kupila sam karte skoro mesec dana pre koncerta i bukvalno križala svaki dan na kalendaru :)
Ali sinoć... mogu slobodno da kažem vredelo je!!! I Urbane hvala ti za to!
Kao uvod u neverovatan Urbanov performans svirao je somborski bend (moram malo da se hvalim njima, jer su to moji Somborci) Line Out, koji su bili odlični :). Za one koji nisu upoznati sa njima:
I naravno malo hitova :)
Savršena atmosfera, komunikacija sa publikom, bend odličan... bez reči sam ( ali i bez glasa :D ), a i noge me danas baš ne slušaju :)
Kako pesma kaže, nove cipelice sam nabavila... Ali za početak malo muzike... :)
Pre nekoliko dana kupila sam neke fine sandalice/cipelice u Metro prodavnici u Novom Sadu :) Nisu bile puno. Imaju ih još i u plavoj boji ali ove su nekako vikale moje ime: "vesna, kupi nas, kupi nas", i šta sam ja drugo mogla nego da ih uzmem :) Ali mi se nekako mašnica na njma nije baš sviđala pa sam je skinula
( moja drugiraca je komentarisala kako je mašnica kao američka zastava ).
Na njima su ostale rupice od šivenje tih mašnica, a i bile su mi nekakao baš prazne pa sam imala ideju, i sprovela je u delo :) Trebalo mi je, osim još malo mašte i volje:
I posle nekog vremena desilo se ovo :)
Nisu li slatke, prave prolećne :))))
Naravno odmah su išle u šetnju :D
Jeeeeeeeeeeej stiglo je proleće :))))))))), naravno i čarapice sam uskladila :D